Cyber City

Welcome, Guest
Username: Password: Remember me
  • Page:
  • 1
  • 2

TOPIC: Egipat-religija,mitovi I Magija

Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60873

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
Tajna moæi bogova faraona

Vladavina egipatskih faraona dijeli se na 31 dinastiju. Faraoni su bili bogovi-kraljevi jer su im bogovi osiguravali neogranièenu moæ. Tajne utkanosti egipastke religije u život drevnog Egipta, suvremena znanost otkriva korak po korak. Drevni hvalospjev govori: "Pozdrav tebi, o Nile, koji izvireš iz zemlje i daješ život Egiptu".
Egipat - oaza duga 1000 kilometara, svoj život i plodnost duguje rijeci Nil.
No,drevni Egipat svoju dugovjeènost duguje i religiji.
On je primjer kako religija jednog podruèja može zadržati svoja obilježja kroz dugo razdoblje, pa èak i kad upija promjene i lokalna vjerovanja i obièaje.
U egipatskoj su religiji vjerovanja i praksa mijenjani kad god bi to okolnosti zahtijevale. Zemlja je bila podijeljena na Gornji Egipat (jug, odvojen pustinjom i slapovima Nila) i Donji Egipat (delta Nila, trgovinom i osvajanjima okrenuta Sredozemlju).
Èvrsta središnja uprava i zajednièka vjera bili su potrebni da drže zajedno ovaj ogromni prostor, a faraoni i vjera su upravo to i pružili.
Vladavina egipatskih faraona dijeli se na 31 dinastiju, a trajala je otprilike od 3100. do 323. prije Krista. Faraoni su bili bogovi-kraljevi, a svoju su moæ uèvršæivali uz pomoæ raznih bogova. Do današnjih dana su u predajama, ali i povijesnim dokumentima saèuvana saznanja o brojnim
egipatskim božanstvima i kultovima
vezanim za njih. Tajne utkanosti egipatske religije u život drevnog Egipta, suvremena znanost otkriva korak po korak.

Bog sunca Re iz Heliopolisa veže se za faraone "sinove Rea". Svako jutro on putuje preko neba pobjeðujuæi kaos i zlo. Èak i noæu èuva od zla, sve dok se ujutro ponovno ne rodi. U kultu Rea vladari su s njim dijelili pobjede. Bogovi ostalih veæih mjesta, poput Tebe i Memfisa, postajali su mu saveznicima. Tako, kad je dinastija iz Tebe sjela na faraonsko prijestolje, sa sobom je donijela svog boga te je stvoren Amon-Re. Isto se dogodilo i s drugim bogovima: faraoni su znali zadobiti poštovanje raznih plemena time što su mjesne bogove vezali
uza se.
S vremenom su sveæenici pokušali uvesti red u to veliko skupljeno mnoštvo bogova, stvarajuæi božanske obitelji, primjerice, Enead sa devet razina vrhovnih bogova.


Najodvažniji od svih Amenofis IV, objavio je kako je Aten, sunce što širom otvara ruke i daje život svijetu, jedini Bog, a svi su ostali njegove sluge.
No, to nije potrajalo i Egipat se vratio na svoj naèin prihvaæanja bogova, kultova i vjerovanja kad god bi to bilo potrebno. Kao kraljeve-bogove, faraone nije mogla uništiti smrt. Tvrdnje da su faraoni besmrtni, uèvršæene su kada su Egipæani otkrili kako mumificirati mrtva tijela. Besmrtnost su u doba raznih dinastija izražavali gradnjom ogromnih piramida.
Kasnije su se kult mrtvih i vjerovanje u besmrtnost, raširili i do vremena 18.dinastije oni koji su mogli platiti i držati se pravih pogrebnih obreda, osigurali su sebi besmrtnost. Postojali su i priruènici s potrebnim uputama, nazivani "Tekstovi iz lijesova", upravo zato jer su se èesto stavljali u lijesove. Najpoznatija je takva knjiga "Izlaženje po danu", ili kako je nerijetko zovu, "Egipatska knjiga mrtvih".
Egipæani su se osiguravali razvijajuæi magiène tehnike prolaska kroz smrt, a obožavali su bogove i božice koji su im u tome mogli pomoæi. Meðu najpoznatijima bili su Izida i Oziris. Oziris je izvorno bio bog plodnosti Donjeg Egipta. Govorilo se da je Oziris civilizirao ljude Egipta, da se okane ljudožderstva. Kult božice Izide,kasnije je povezan s Ozirisovim kultom, a rezultat je mit i kult umiruæeg i ponovno uzašlog boga. Kada je Ozirisa utopio zli brat Set, Izida je

spasila njegovo tijelo, zanijela s njime sina, a balzamiranjem je Ozirisu osigurala besmrtnost. Izida je zaèela Horusa i podizala ga je u tajnosti kako bi ga zaštitila od opasnosti. Kada je odrastao,postao je narodni bog Egipta i predak faraona
koji su sebe zvali "živuæim Horusom".
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60875

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
EGIPATSKA MAGIJA


Zemlja carobnjaka
Odbij, jer ti si presjecen nadvoje, tvoja duša je smežurana, tvoje prokleto ime pokopano je zaboravom, iznad nje je šutnja i ona je pala... Iz ptolomejske Knjige o propasti
Da je postojala veza izmedu jevrejskih i egipatskih magijskih vjestina govore mnogi dokazi u knjizevnim i vjerskim djelima. Uz to, znamo da su Semiti - kao i Grci, Rimljani i drugi narodi starog svijeta – iskreno vjerovali u nadmoc egipatske magije nad cudotvorstvom drugih zemalja.
Mojsije (Musai a.s.) je, kao sto saznajemo iz Biblije i Kur’ana, ovu vjestinu savladao u Zemlji faraona. On se koristio carobnim stapom kako bi natjerivao vode da se razdvoje. Cak je poznavao i neke Rijeci Moci faraonskih zreka (cuvari tajnih znanja).
Neraskidive veze
Magijske vjestine su se oko 300. pr.n.e toliko koristile u Dolini kraljeva, da se na cijelom Srednjem istoku vjerovalo da je Egipat naseljen rasom carobnjaka. Tokom srednjeg vijeka, ova je ideja uhvatila cvrste korijene u svjesti ljudi. I za vrijeme perioda naucnog istrazivanja piramida i faraonskih spomenika, zapadnjacki okultisti su se takmicili da iz svega egipatskog izvuku misterije. Naravno, doslo je do reakcije. Jedna grupa promatraca - mnogi od njih vjerovatno s manje znanja od empiristicke skole - proglasila je egipatsku magiju kao nesto sto nema osnovu u stvarnosti. Oni su smatrali da jedino „magicno" kod Egipcana jeste njihova religija.
Istina se, kao i obicno, nalazi negdje izmedu. Kao sto je poznato, drevna magija i religija bile su neraskidivo povezane. Zbog toga vecina oblika magije imaju slicnosti s religijskim sistemima. Papirusi i natpisi na grobovima daju nam mnoge nagovjestaje da su obredi, poznati proucavateljima okultnog, bili poznati, a mozda su i nastali u Egiptu. Tu je jos i svjedocanstvo veoma opseznih sekundarnih izvora - grcki, arapski i hebrejski zapisi - koji sadrze obrede vjerovatno izvodene i medu duhovnicima misirske boginje Izide.
Da li su egipatski zreci bili cudotvorci? Jesu li uistinu posjedovali neka tajna znanja koja jos uvijek nismo u stanju ni da sagledamo?
Oni koji zele u to da vjeruju reci ce „da". I oni koji postuju jevrejske, krscanske i muslimanske svete knjige, takode ce se s tim sloziti!
Uloga Nila
Uopsteno govoreci, religijsko-magijski obredi Egipcana bili su vezani za odrzavanje napretka i bezbjednost duha u zagrobnom zivotu. Djela koja podrazumjevaju moc i uspjeh, kao sto je unistenje neprijatelja, cine malo drugaciju grupu. Ona su, izgleda, bila prirodni dio tajni koje su posjedovali posveceni duhovnici kao vrstu politicke magije. Naravno, jedan od kraljevskih ciljeva zasigurno je bio da za sebe osigura najmocniju magiju. Kasnije je, medutim, kako svjedoce desetine hiljada dragog kamenja i drugih hamajlija, magija poprimila popularni karakter. To joj je nekima donijelo i drustveni polozaj, iako je u stvarnosti postojalo nekoliko sluzbenih dvorskih kraljevskih carobnjaka.
Neophodno je imati predstavu o Egiptu da bi se covjek mogao staviti u ulogu njegovog naroda. Klima i reljef, koji su odredivali mnoge aspekte zivota u Zemlji faraona, malo su se promijenili u zadnjih 5000 godina. Nad svim ostalim, naravno, dominira Nil. Sama ta cinjenica ima sredisnje mjesto u religiji Egipta, kao i u njegovoj magiji, umjetnosti i knjizevnosti. Za prakticne ciljeve, zemlja se sastoji od duge trake obradivog zemljista. koja je zasticena planinskim lancem. Izvan ovoga nema nista osim pustinje. Sredinom protice Nila, koji uz obale ostavlja crnicu - zemlju plodnu i blagotvornu. Gotovo svako povrce koje tu raste, javlja se u magijskim obredima sto se cak i danas izvode na Srednjem istoku: hurme, akacije, sikomore, zito, zob, proso...
Nil svake godine plavi izmedu 1. i 16. jula, donoseci novi zivot. Njegovo prerastanje u poplavu do mjeseca septembra, znak je za svetkovinu. Seljaci natovareni zalihama dolaze izdaleka da bi zajedno slavili... Svestenici napustaju svoje hramove i nose bozanske statu, dok se na obalama, uz pesme, ples i muziku, odvijaju cudni ceremonijali. Na tim svetkovinama najznacajniju ulogu su imali Izidini svestenici, najbolji carobnjaci Egipta, koji su bogobojazljivo pjevali „Himne Nilu":
“Pozdravljamo te, Nile... koji rastes da bi Egiptu podario zivot... Ljudi plesu od radosti kad ti izrastas iz nepoznatog... Jedne pored drugih vidimo ljude iz Tebaide i one sa sjevera... Kad rog oglasi da se Nil podigao, pjevamo ti i pljescemo rukama uz harfu...”
Oživljavanje mrtvih
Savremeni egiptolozi tvrde da ritualne magijske vjestine datiraju iz predinastijskih, pa cak i praistorijskih vremena. Legenda kaze da je sem, sin Noe, dosao u Egipat 190 godina poslije Potopa, i vladao je zemljom jos 161 godinu. Tokom ovog perioda, tamo je cvjetala magija, a jevrejska tradicija tvrdi da je i sam Noa bio carobnjak.
U egipatskim i grckim spisima zapisane su bezbrojne price o postupcima za ozivljavanje mrtvih. Iako su Egipcani vjerovali da ce tijelo ozivjeti na drugom svijetu, ipak ima jasnih nagovjestaja da su neki od njihovih magijskih obreda bili namijenjeni ozivljavanju umrlog (lesa), a neki pisani dokumenti govore da se jedna osoba mogla ozivljavati vise puta, a ne samo jednom.
Prica se da je nekom prilikom faraon Keops (Kufu) raspravljao o magijskim cudima sa svojim sinom Herutatafom. Sin je tada obecao ocu da ce dovesti covjeka koji moze izvesti cudo ozivljavanja onih koji ne samo da su mrtvi vec im je cak – i odsjecena glava!
Taj se carobnjak zvao Teta, imao 110 godina i bio je upucen u najvece tajne poznatog svetilista Tot. Ni danas nije jasno o kakvim se tajnama radilo, ali se zna da je jedna ekspedicija, u kojoj je ucestvovao i faraonov sin, plovila niz rijeku Nil, zatim neko vrijeme pjesacila dok nije stigla do Tetinog boravista. Carobnjak je prihvatio poziv faraona i uputio se u Dolinu kraljeva.
“Je li istina da ti ozivljavas mrtve?!”- upitao je Kufu carobnjaka.
Starac je odgovorio potvrdno i zatrazio da mu donesu zivu gusku. Pred kraljem joj je odsjekao glavu i polozio je na jedno koljeno, dok je njeno tijelo polozio na drugo. Potom je Teta izgovorio Rijeci Moci. Tog casa su se glava i tijelo mrtve guske pocele da micu jedno prema drugome, sve dok se nisu spojile i tada – guska ozivi i zagrakta! Teta je ovu majstoriju ponovio i s drugom vrstom peradi, da bi na kraju to uradio i s volom.
U noæima punog Mjeseca
Uticaj egipatske magije na Grcku bio je veoma jak, jer su Grci preuzeli podosta egipatskog magijskog blaga. Da bi se koliko-toliko shvatilo o kakvoim je vrijednostima rijec, pomenimo papirus br. 75 iz Revana i naslove njegovih sadrzaja: “Magijske ceremonije velike cudotvorne snage”, “Recept za lijek zvani hermerius”; “Formula za srecu i bogatstvo”; “Nacin stvaranja snova”; zatim jos dva nacina u istu svrhu. Tu su i obredi kojim se izvodac moze savjetovati sa bozanstvom. Oni koji padaju u napade neobuzdanog gnjeva preporucuje se konkretan magijski postupak. Tu su i savjeti za pravljenje prstena koji donosi uspjeh u svakom poduhvatu, detaljno opisani postupci za izazivanje svade izmedu muza i zene, nacin spravljanja sredstva kojim se covjeku oduzima san sve do smrti, itd.
Veliki autoritet Jamblikus tvrdi da su Izidini duhovnici cesto upraznjavali magiju. On istice da su njihova zazivanja bogova nerjetko sadrzavala cak i prijetnje!
Uprkos mnogih magijskih rituala, koji su zabiljezeni u djelima kao sto je “Knjiga mrtvih” i na drugim papirusima, izgleda da je veliki broj onih koji su bili upraznjavani u starom Egiptu, prezivjelo samo kao dio slozenih obreda koje su nam ostavili - arapski, hebrejski i drugi pisci. Jedan razlog je sto se neka cuda, za koja se tvrdi da su ih izvodili egipatski mudraci, ne nalaze u njihovim sopstvenim knjigama o cinima. Isto tako je moguce da su mnogi postupci nestali zahvaljujuci Zakonu o prenosenju, koji je zabranjivao da se povjeravaju bilo kome osim pogodnim posvecenicima - a taj broj je bio ogranicen.
Mnoge religijsko-magijske vjestine su koristile hamajlije. Veoma je omiljen bio dragulj – kotrljan! Osim sto je bio simbol Boga Sunca (otuda i simbol zivota), ovaj je dragulj, kad bi se stavio u grob, navodno, posjedovao moc da ozivi mrtvaca. Jedino je trebalo da se poznaju Rijeci Moci i da se one izgovore iznad tijela.
Ovaj kult kukca-kotrljana presao je kasnije u Grcku, odakle dobijamo upute za podarivanje magijske moci ovom dragulju:
“Postavite isklesanog kukca na papir na stolu. Ispod stola mora biti cisto laneno platno. Ispod njega stavite maslinovo drvce, a na sredinu stola stavite malu Radionicu gde ce se prinijeti smola ili kiparis. Imajte pri ruci malu posudu od hrizolita u koju cete staviti mast od ljiljana ili smole ili cimeta. Uzmite prsten i stavite ga u mast, posto ste ga prethodno ocistili, i prinesite ga na zrtvu u kadionicu zajedno sa smolom. Ostavite prsten tri dana; potom ga izvadite i sklonite na sigurno mjesto. Na proslavi neka pri ruci budu ciste pogace i voce. Posto prinesete drugu zrtvu na prucu od vinove loze, tokom zrtvovanja izvadite prsten iz masti i namazite se balzamom iz nje. Morate se namazati rano ujutro i, okrecuci se prema istoku, izgovoriti sljedece rijeci:
‘Ja sam Tot, izumitelj i osnivac medicine i pisma; dodi k meni, ti, koji si pod zemljom, digni se k meni, veliki duse.’"
Ovaj se postupak moze odvijati samo u odredene dane: 7, 9, 10, 12, 14, 16, 21, 24, i 25. u mjesecu, a dragulj-kukac mora biti od smaragda!
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60876

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
Egipatska magija (2)
Vratiti se iz mrtvih!
Najvažniji cilj prastare egipatske magije, ali nikako i jedini, bio je obezbijediti vjecni život i vratiti se iz – mrtvih! O tome govore mnoga svjedocanstva...
Dvije karakteristike staroegipatske magije, koje mozemo naci u zapadnjackim obredima, sasvim lice na osnovni ton njenog duha. Cak i u doba Ramzesa II (prije vise od 5000 godina), bilo je jako razvijeno vjerovanje u misticne Rijeci Moci, bas kao i sto je i magija smatrana toliko starom vjestinom da se kao jedini njen poznati izvor uzimalo samo bozansko otkrovenje. Postoji velika mogucnost da su neke od ovih rijeci, koje su cak i tada bile sastavljene od nerazumljivih slogova, dosle u Egipat kao posljedica osvajackih pohoda nekih faraona u Mesopotamiju. Druge su, po svoj prilici, poticale iz nubijske magije.
Magijske moæi imena
Bilo kako bilo, da bi se duhovi i bogovi prisilili da postuju njegovu volju, opsjenar je morao biti naoruzan Rijecima Moci i poznavanjem imena bogova. Na taj nacin on je mogao naredivati bozanstvima, ma koliko ona bila mocna. Nije bilo nijednog izuzetka u pogledu broja i moci bogova koji su se mogli „obavezati" ili prisiliti da djeluju po zapovjedi carobnjaka. U nekim se slucajevima carobnjak, u stvari, toliko poistovjecivao s mocima bozanstva koje je zazivao, da se cak predstavljao njegovim imenom!
Proucavatelji srednjovjekovne europske magije prepoznace ovo u nekim postupcima zapadnjackih verzija “Solomonovog kljuca”, u kojima izvodaci s duhovima razgovaraju ne pod svojim imenom vec kao Solomon licno.
Moze se prihvatiti da su Rijeci Moci slicne semitskoj teoriji o Najvecem Imenu Boga, koje cak ni posvecenici nisu smjeli da izgovore. Smatra se da su Egipcani s drugim narodima dijelili vjerovanje da je ime - licnosti ili boga - bilo zivotno vezano za snagu, karakter i duhovni element imenovanog.
Magijsku rijec ili ime ne mora poznavati onaj ko je upotrebljava, ali ona svejedno ima svoju moc. Ovo vjerovanje mozda nije nastalo u Egiptu, ali je u njemu ono sigurno bilo prisutno, kao i kod kasnijih carobnjaka u mnogim zemljama.
U Luvru se nalazi pogrebni magijski papirus koji datira iz vremena Ramzesa II, a u njemu se javljaju varvarske rijeci i imena: ,,O, Valpaga! O, Kemara! O, Kamalo! O, Amagoa! Uana! Remu! ..."
Buduci da se slicne rijeci javljaju u vecini starih magijskih spisa, vjerovatno nisu svestenicima znacile nista vise nego sto znace nama.
Na magijskom papirusu iz Harisa nalazi se postupak kojim zazivac, upotrebljavajuci neka imena, poprima ulogu boga Amsua. Ovdje je, mozda, kljuc. Moze se pretpostaviti da poistovecivanje carobnjaka s duhom ili bogom u rijecima ili molitvama, ima za cilj da ga ucini tim duhom ili bogom. On je, barem, mogao verovati da moze „pozajmiti" sve atribute i moci doticnog bozanstva, makar i nakratko.
Duša nastavlja život!
Bas kao sto su imena posjedovala magijsku snagu u odnosu na zivot na zemlji, tako se njihova moc zazivala i na pogrebnim svecanostima i upotrebljavana su u zamisljenim susretima izmedu duse i bogova s onoga svijeta. Nijedna dusa nije se mogla nadati da ce dobiti ono sto je zasluzila i da ce biti primljena u raj dok ne bi bila ispitana do kraja, kao sto je opisano u “Knjizi mrtvih”.
sta je s balzamiranjem i piramidama koji su se smatrali znacajnim u magiji starog Egipta? Postoji obimna literatura u kojoj su autoriteti poput Flindersa Petrija i Volisa Badza, detaljno opisali obrede i svrhu balzamiranja. Ukratko, smatra se da je razlog za ocuvanje posmrtnih ostataka bio kontakt, ma koliko tanan, koji je postojao izmedu duse (ka) i tijela poslije smrti. Vjerovalo se da ce tijelo jednog dana uskrsnuti u svom prvobitnom (ali prociscenom) obliku. Medutim, vise je rasireno misljenje da je mumija cuvana kao konaciste duse.
Obredi izvodeni s mumijom, kao sto je ceremonija „otvaranja usta", odrazavali su ono sto ce se dusi dogoditi na onom svijetu. Bila je to, u stvari, neka vrsta magijskog oponasanja buduceg zivota duse. Isto tako, postojalo je vjerovanje da neki organi nastavljaju da funkcionisu, doduse, u drugacijoj ulozi nego sto su imali dok su pripadali zivom covjeku!
Ispisane su mnoge knjige u pokusaju da se dokaze da piramide simbolicki predstavljaju i “Knjigu mrtvih” i “Knjigu iz Tota”. Izgleda da nema sumnje da dimenzije nekih piramida i njihov unutrasnji raspored, uistinu imaju veze s misticnim i magijskim pretpostavkama religije faraona. A da li su one kljuc za rjesenje zagonetke, tesko je reci. To je otvoreno pitanje.
Konvencionalni promatraci skloni su da simboliku piramida gledaju kao prirodne projekcije egipatskog vjerovanja i teologije, prije nego kao posljednje pocivaliste faraona-bogova. Prihvatiti drugacije misljenje, bilo bi ravno pretpostavci da su egipatski duhovnici-carobnjaci ili njihovi kraljevi imali namjeru da skrivena znanja prenesu buducim pokoljenjima sto niukom slucaju ne bi moglo biti tacno.
Pjesak koji pjeva
U planinskom lancu El Meman, pored Crvenog mora, nalazi se Dzebel Narkus - Planina zvona. Njene stijene i ostre hridi tako su rasporedene da se cuje glasni sapat, kad vjetar duva iz odredenog smjera. Ovo je vjerovatno razlog sto su neka arapska plemena smatrala da su stari Egipcani mogli iz zemlje probuditi glasove prorocanstava.
Mnogi carobnjaci su tvrdili da sapat predstavlja glasove duhova koji covjecanstvu govore sta da rade, a sta da ne rade. U svakom slucaju, utisak na posjetioca, cak i u ovom vijeku, je - nesvakidasnji!.
Slicno se prica i za egipatske svestenike koji su primali prorocanstva od “pijeska koji pjeva”. Ovaj pijesak jos „pjeva", a vjerovatno je nekad postojao pravi sistem tumacenja tih zvukova. U ovome mozemo naci odgonetku izvora nekih magijskih vjerovanja faraonskog Egipta koja su dosla preko Crvenog mora.
Pustinjski narod gaji razna praznovjerja vezana za “pijesak koji pjeva”, koja mogu biti stara koliko i egipatska. Ako se zvukovi cuju prije mladog mjeseca, to su dobri znaci za pleme: ako su poslije mladog mjeseca, znaci su rdavi. Drugi se zvuci odnose na putovanje koje ce se dogoditi, a kad je o putu rijec, moraju uslijediti daljnja pitanja u pogledu vremena i mjesta odlaska. Mnogi Egipcani rekli su mi Idrizu sahu, autoru ovog teksta, da je jedan libijski dervis predskazao rat 1937. i da je upozorio Senusija da se pripremi za vojevanje u Zapadnoj pustinji. Prorekao je da ce rat dovesti do oslobadanja od italijanskog jarma. Sve ovo - i jos mnogo toga - cuo je navodno od – “pijeska koji pjeva”!
Pored Kom el Hetama, bedema pjescenjaka koji obiljezava mjesto nekad cuvenih palata i hramova Amunofa III, nalaze se dva sjedeca kolosa. Jedan “pjeva” pri izlasku sunca. Neki kazu da “pjesma” vise lici na kidanje zica harfe. Za cudne zvuke postoje mnoga objasnjenja. Prema legendi, Kolosa je podigao Memnon koji je posjedovao nevjerovatne moci. Na cudnovat nacin lijecio je bolesne, ozivljavao mrtve, a pri izlasku sunca vjetrovi su se starali da neke rijeci ponovlja i Kolos. Zbog toga su se, kazu, Memnon i njegovi visoki svestenici, prije i poslije svojih putovanja, obavezno savjetovali sa ovim Glasom...
Ovi fenomeni, koji su poznati u mnogim zemljama Istoka, vjerovatno su uzrokovani prirodnim faktorima, ili su lukavstva predasnjih naroda, smisljena kao dodatak magijskim obredima.
Glas sudbine
Oko dve milje od Le Sesela, gdje je Napoleon prosjecao put izmedu Savoja i Francuske, desilo se nesto sto je s vremenom preraslo u vjerovanje. Kada su se radnici sreli usred tunela, odluceno je da se zadnjih nekoliko santimetara probije pijucima. Kada je to ucinjeno, zacuo se cudan zvuk, nalik na bolno jecanje. Radnici su bili zbunjeni, a poslovoda je o svemu obavijestio nadlezne vlasti.
Kada su o ovome obavijestili Napoleona, preblijedio je, jer mu je jedan prorok rekao da ce u buducnosti slijediti samo porazi ako bude cuo takav zvuk ili ako ga bude cuo neko iz njegove blizine.
Postoji, naravno, naucno objasnjenje ovog dogadaja. Medutim, okultista bi tvrdio da izvor fenomena ne mora biti natprirodan da bi vrijedio kao znamenje. No, kada je izvjesni Bejkvel istrazivao pricu o Napoleonovom tunelu, on je sve pripisao - temperaturnoj razlici na dva kraja tunela, ali se u istinu nikada nije ustanovilo da je upravo to izazvalo misteriozno - bolno jecanje.
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60877

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
Knjiga (izvor teksta: Miroslav Tanasijeviæ, Egipatska knjiga mrtvih; knjiga koja nije uspjela to da postane)
(II dio)
Postoje dva osnovna oblika Knjige mrtvih. To su tzv. redakcije koje nose imena dva najznaèajnija centra – Heliopolis i Teba.
U "Heliopoliskoj knjizi mrtvih" zastupljene su religijske dogme sveæenstva boga Ra, èiji se kultni centar nalazio u gradu Anu, poznatijem po heleniziranom imenu Heliopolis. Centralno mjesto u tim tekstovima zauzima Ra, èije umiranje naveèer i raðanje ujutru simbolizira vjeèno postojanje. Najstarija poznata zbirka ovih tekstova nastala je krajem V dinastije (oko 2500. – 2350. godine stare ere) i poznatija je pod nazivom Tekstovi piramida. Zbirka tekstova koju nazivamo Knjiga mrtvih, obièno podrazumijeva tebansku redakciju, naèinjenu po dogmama sveæenstva boga Amona èiji se kultni centar nalazio u gradu Uast, takoðer poznatijem po heleniziranom imenu Teba. Ta je zbirka nastala u vrijeme XVIII dinastije (oko 1560. – 1320. godine stare ere).
Nema suštinskih razlika izmeðu ove dvije redakcije Knjige mrtvih, iako se po formi bitno razlikuju.
Pored ove dvije redakcije može se govoriti i o èetiri razdoblja ili èetiri verzije Knjige mrtvih.

Najstarija poznata verzija su "Tekstovi piramida", naèinjeni na osnovu nepoznatih i mnogo starijih tekstova, ili usmenog predanja. Bez sumnje je da su ti tekstovi pretrpjeli mnoge promjene tijekom stoljeæa koji su prethodili V dinastiji. "Tekstovi piramida" su ispisani hijeroglifskim pismom , na unutrašnjim zidovima pet piramida u kojima su bili sahranjeni vladari V i VI dinastije. Dijelovi ovih tekstova su pronaðeni na stelama, sarkofazima i papirusima naèinjenim tijekom ogromnog vremenskog perioda od VI dinastije do druge polovine II stoljeæa nove ere, što obuhvata više od dva milenija.

Druga verzija je tebanska Knjiga mrtvih, pisana hijeroglifskim pismom i ukrašenim slikama. Ova je verzija podijeljena na poglavlja (kazivanja) koja, osim nekoliko, imaju odreðeni naslov, ali nemaju utvrðeni redoslijed. Uglavnom je ispisana na papirusima i bila je u upotrebi od XVIII do XX dinastije (oko 1560. – 1085. godine stare ere).

Verzija slièna prethodnoj pisana je hijeratskim i hijeroglifskim pismom na papirusima, a korištena je od XX do XXVI dinastije (oko 1085. – 660. godine stare ere).

Saiska verzija, dobila ime po gradu Sau, èije je helenizirano ime Sais, a koji je bio prestonica vladara XXVI dinastije. Karakteristika ove verzije je pokušaj da se od zbirke naèini knjiga utvrðivanjem redoslijeda poglavlja. Pisana je hijeratskim i hijeroglifskim pismom, a bila je u upotrebi od XXVI dinastije do kraja ptolomejskog perioda (oko 660. – 30. godine stare ere).

Najstarija verzija Knjige mrtvih, kao što je veæ reèeno, jesu Tekstovi piramida, ispisani na unutrašnjim zidovima piramide faraona Unasa, posljednjeg vladara V dinastije. Ostala èetiri primjerka ovih tekstova su ispisana u piramidama Tetija, Pepija I, Mer-en-ra i Pepija II, koji èine VI dinastiju. Dijelovi nekih tekstova se nalaze ispisani i na zidovima grobne sobe u piramidi Uðabeten, kraljice faraona Pepija II, što je prvi put da se takvi tekstovi nalaze u grobnici koja ne pripada samom faraonu. Tekstovi piramida jasno pokazuju da su samo izbor iz obimnijih i starijih tekstova, naèinjenih, vjerovatno, na osnovu prastarog usmenog predanja. Smatra se da su ti tekstovi uoblièeni izmeðu III i V dinastije (od oko 2700. do 2400. godine stare ere) i da su to uèinili sveæenici iz Heliopolisa, nameæuæi Ra kao najznaèajnije božanstvo i prisvajajuæi starije kultove. Iako jako malo lièi na kasniju Knjigu mrtvih, zbirka tekstova iz piramida je osnova iz koje se ona razvila.
Tekstove piramida saèinjava 714 kazivanja, od kojih se samo nekoliko ponavlja u svih pet piramida. U tekstovima se lako prepoznaju jako stara vjerovanja iz predinastièkog perioda, koja obuhvataju drevne kraljevske rituale, opise ratnih pohoda koji su prethodili ujedinjenju zemlje, kao i pogrebne obièaje koji su mnogo stariji od dinastièkog doba.
Drugu grupu kazivanja èine opisi nebeskog života kralja nakon obitavanja na Zemlji. U tim kazivanjima se prepoznaju tragovi stelarnog kulta koji je još u davno doba uklopljen u solarni kult. To je sjedinjavanje vjerovatno bilo završeno još u prvim stoljeæima dinastièkog doba, ali u piramidama se pokojni kralj još uvijek identifikuje ne samo sa Suncem, veæ i sa Zvijezdom (Orionom). Važna karakteristika tekstova iz piramida je jaèanje kulta Ozirisa, kao svojevrsne alternative kultu Sunca. Postepeno uvoðenje ozirijanskih elemenata ipak ne predstavlja rivalitet, jer vladari toga doba bezrezervno podržavaju kult Sunca. Kako i Ra i Oziris simboliziraju vjeèno postojanje – jedan svakodnevnim raðanjem Sunca, a drugi godišnjim obnavljanjem prirode – nije bilo razloga da se ozirijanski elementi iskljuèuju iz tekstova. Najznaèajnija karakteristika tadašnjih vjerovanja je to što je vjeèni život meðu bogovima bio iskljuèiva povlastica vladara, dok za sve ostale, ukljuèujuæi kraljevu rodbinu i velikodostojnike, zagrobni život predstavlja samo nastavak dobrog ovozemaljskog života, na vjeèno plodnom imanju u svijetu kojim vladaju bogovi. Vjeèni život je bio zagarantovan, kao što je kralju bilo zagarantovano sticanje božanskih kvaliteta, a brojne opasnosti koje vrebaju pokojnike na onom svijetu još nisu postojale, i tek æe tekstovi iz perioda Srednjeg kraljevstva poèeti da ih pominju.
Staro kraljevstvo, doba kraljeva koji su bili neprikosnoveni vlasnici svih dobara u državi, završava se sa VI dinastijom, a država se raspada na samostalne oblasti. Taj raspad nije nastupio naglo veæ je bio rezultat postepenog jaèanja sveæenstva i provincijskih poglavara tijekom V dinastije. Ratovi lokalnih vlastodržaca, opšta nesigurnost i siromaštvo su osnovne karakteristike Prvog prelaznog perioda (oko 2180. – 1990. godine stare ere), a to je moralo imati jak utjecaj, kako na religijski, tako i na toljeæa apsolutnog povjerenja u rijeè i djelo kralja. Ujedinjenjem zemlje i uspostavljanjem centralne vlasti, tijekom XI i XII dinastije, zapoèinje period Srednjeg kraljevstva, koji æe trajati do oko 1700. godine stare ere. Država je bila obnovljena, ali su kraljevi definitivno izgubili status neprikosnovenih svetih vladara kojim su se dièili njihovi prethodnici iz doba procvata Starog kraljevstva.

Sa promjenom društvenih prilika, mijenjaju se i posmrtni tekstovi. Iako se više ne podižu piramide, pojedini dijelovi Tekstova piramida pojavljuju se na sarkofazima i drvenim kovèezima pokojnika, uz mnoge, do tada nekorištene tekstove. Kazivanja koja su se odnosila na kralja – boga su ili izostavljena, ili prepravljena prema statusu onoga za koga su tekstovi pisani. Uoèljiva je dominantna uloga Ozirisa u pogrebnom ritualu.
Najznaèajniji dodatak posmrtnim zapisima su opasnosti koje vrebaju nezaštiæene i magiène rijeèi (hekau) kojima se pokojnik može odbraniti. Zagrobni svijet je obogaæen raznim preprekama tako da pokojnik, ako nije opskrbljen znanjem magijskih rijeèi, ne može stiæi do Suda pravednosti . Sve ove promjene možemo smatrati svojevrsnom demokratizacijom zagrobnog života. Vjeèno postojanje i sticanje božanskih kvaliteta nije više privilegija vladara, jer Oziris, mrtvi kralj i kralj mrtvih, obeæava vjeènost svakome, bez obzira na porijeklo. Pogrebni rituali se nisu bitno izmijenili, a svako ko uspije da dokaže svoju ispravnost pred Sudom pravednosti može se nazvati Ozirisom i živjeti vjeèno. Tako je i uveden obièaj da se ispred pokojnikovog imena piše Oziris, a iza imena istinorjeèivi (pravedni), što je postalo pravilo od kojeg se nikada nije odstupalo. Period Srednjeg kraljevstva je i jedini period dominacije Ozirisa u egipatskom panteonu, mada se mora reæi da on, po svojoj prirodi, nije mogao biti zaštitnik trona kakvi su Ra ili Amon. Zbog toga je Oziris obièno bivao u drugom planu, mada je bio jedini bog koji je uživao nepodijeljeno uvažavanje svih Egipæana.

Egipatska država se ponovo raspada poslije XIII dinastije, a to koriste Hiksi, doseljenici sa Istoka, koji preuzimaju vlast u Donjem Egiptu i nameæu vazalne obaveze plemiæima Gornjeg Egipta. Drugi prelazni period, kako se to razdoblje naziva, trajao je od oko 1670. do oko 1559. godine stare ere. Bilo je to doba poniženja pod tuðinskom vlašæu, iz koga skoro da nema nikakvih pisanih dokumenata. Poslije izgona Hiksa, sa XVIII dinastijom zapoèinje doba moæne imperije koja æe svoje granice pomjeriti daleko od doline Nila.
U to doba nastaje tebanska verzija Knjige mrtvih, najpoznatija i najèešæe spominjana zbirka molitava i uputstava pokojniku kako da prebrodi teškoæe na putu do Dvorane dvostruke pravednosti, u kojoj æe dokazati svoje pravo na vjeèno postojanje. Nova dinastija vladara nametnula je i novog vrhovnog boga po imenu Amon, ali to nije izazivalo znaèajnije promjene jer je Ra samo pripojen Amonu. Tako je, kao što je tijekom Starog kraljevstva nastao Ra-Atum, u Novom kraljevstvu nastao Amon-Ra. Poglavlja Knjige mrtvih su niz odvojenih cjelina koje, kao i u tekstovima iz piramida i sarkofaga, nemaju utvrðen redoslijed. Svako poglavlje ili kazivanje, osim malog broja izuzetaka, ima svoj naslov i ilustraciju. Dok su kazivanja u Tekstovima piramida oznaèena kao rijeèi koje izgovaraju sveæenici, u Knjizi mrtvih su rijeèi stavljene u usta pokojnika, a to je i karakteristika veæeg dijela tekstova iz Srednjeg kraljevstva. Ta znaèajna promjena je nastala vjerovatno u doba siromaštva i nesigurnosti, kada su sahrane sa horovima i sveæenstvom bile jako rijetke, pa je tako na veoma jednostavan naèin data prilika siromašnima da sami zastupaju svoje interese u zagrobnom svijetu.

Tebanska verzija Knjige mrtvih je korištena pretežno u Gornjem Egiptu, u vrijeme XVIII i kasnijih dinastija. Vremenom je ilustracijama posveæivana sve veæa pažnja i mnogi papirusi jasno pokazuju
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60878

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
da je posao slikara postao znaèajniji jer je za tekst ostavljano sve manje prostora. Zbog toga su mnoge reèenice jednostavno izostavljane, a ponekad je tekst do te mjere zgusnut da je skoro neèitljiv. Brojne greške u pisanju pokazuju da je posao ilustratora povjeravan provjerenim umjetnicima, dok su tekst ispisivali nedovoljno obrazovani ili veoma nemarni pisari.

Kao važan dio pogrebne opreme, papirusi sa tekstovima Knjige mrtvih su ispisivani po naruèenju, ali kako je moæna imperija stvorila brojnu bogatu birokratiju, trgovce i ugledne sveæenike, naglo je rasla potreba za posmrtnim papirusima. Tako se ustalio obièaj da se papirusi unaprijed pripremaju, a u tekstu se ostavljaju praznine za naknadno upisivanje imena pokojnika. Rezultat te obimne proizvodnje su èeste greške u pisanju, a izostavljene rijeèi u egipatskom naèinu pisanja mogu sasvim promijeniti znaèenje reèenice. Pažljiva ispitivanja papirusa pokazuju da je izrada povjeravana grupama ilustratora i pisara koji su radili odvojeno, da bi kasnije listovi bili spajani u cjelinu. Ponekad se dogaðalo da se, zbog takvog naèina rada, pojedina poglavlja pojave dva puta na istom papirusu.

Knjiga mrtvih, jako slièna tebanskoj verziji, bila je u upotrebi od XX do XXVI dinastije, a tijekom tog perioda je vidna dalja degradacija teksta, kao i sve grublje greške u pisanju. Slava i moæ Egipta opadaju, a kratki period pokušaja obnove stare slave, u doba XXVI dinastije, donosi i neke izmjene u Knjizi mrtvih. Mnoga poglavlja kojih nema u starijim papirusima pojavljuju se u to doba, ali se ne mogu smatrati novim jer je poznato da je u to vrijeme prepisivan i iznova tumaèen veliki broj starih zapisa. Na žalost, pisari nisu mogli taèno proèitati i protumaèiti zapise koji su veæ tada bili stari više od jednog milenija, a razlika izmeðu jezika kojim se govorilo u doba Starog kraljevstva i jezika iz doba XXVI dinastije, uslovila je mnoga kontradiktorna i pogrešna tumaèenja starih mitova i legendi. Osim toga, najveæi broj papirusa su ispisivali toliko nevješti pisari, da je izostavljanje rijeèi, pa i cijelih reèenica, bilo sasvim uobièajeno. Uprkos tome, to je jedini period u razvoju Knjige mrtvih kada su poglavlja svrstana po utvrðenom redoslijedu, ali dalji pokušaji stvaranja koherentnog teksta nisu naèinjeni.

Egipat je bio imperija na izdisaju, a VI stoljeæe stare ere je donijelo i prvu okupaciju i vladavinu Perzijanaca. Nekada skoro savršeno organizovana država potpuno se raspala, a sa njom i dobro organizovani religijski i kultni centri. Nakon kraæeg perioda samostalnosti, uslijedila je druga perzijska okupacija, a potom dolazak Aleksandra Makedonskog koji je doèekan kao oslobodilac. Tako je otpoèeo period posljednje dinastije èiji su vladari, iako Grci, pokušavali da se prilagode egipatskom naèinu života. Izgleda da su pokušaji vladara iz dinastije Ptolomeja da prevedu na grèki jezik drevne zapise samo poveæali zabunu, nastalu još u doba XXVI dinastije. Prevodioci su obièno bili Egipæani koji su znali grèki i vjerovatno su više brinuli o svom društvenom i materijalnom položaju, no što su vodili raèuna o taènosti prevoda. Zahvaljujuæi tome, ptolomejski period karakterišu pokušaji obnavljanja degradiranog i praktièno napuštenog kulta Amona. Za razliku od faraona XXVI dinastije, Grci nisu pokušavali revitalizirati drevne obièaje, koje nisu ni poznavali ni razumijevali, veæ su misticizam i mitologiju smatrali osnovnim vrijednostima egipatske kulture. Nema sumnje da Grci nikada nisu ni pokušavali da shvate pravu prirodu drevnih egipatskih vjerovanja i obièaja.

Izgubivši samostalnost, Egipat je izgubio i moguænost oèuvanja svojih religijskih centara koji su bili u središtu nauke, umjetnosti i pismenosti. Tako je duboko ukorijenjeno vjerovanje u magiju izgubilo religijsko usmjerenje, pa su se ljudi vratili primitivnim magijskim ritualima. U to doba se ustaljuje obièaj ispisivanja pojedinih odlomaka Knjige mrtvih na komadima papirusa koji su potom zamotavani zajedno sa izdvojenim dijelovima tijela pokojnika. Tako je pisana rijeè, tada veæ jedva ikome razumljiva, dobila status amajlije i oèuvala ga kroz period kršæanstva i islama jer se zapis još uvijek može sresti u ovim kulturama kao navodno sredstvo izljeèenja. Kopije Knjige mrtvih, naèinjene u to doba, ne mogu se proèitati bez uporeðivanja sa starijim i èitkijim zapisima, a sve veæi dijelovi teksta su sasvim nerazumljivi ili neèitljivi. Sa širenjem kršæanstva, od druge polovine prvog stoljeæa, Egipæani sasvim napuštaju svoje pismo i prihvataju neznatno dopunjeni grèki alfabet.

Iako je prestala postojati, Knjiga mrtvih prenosi svoj utjecaj na kasnije periode. On se osjeti najviše u ranom kršæanstvu; poèevši od samog naziva zagrobnog svijeta i njegovog opisa u djelima gnostika , susreæemo se sa nesumnjivim pozajmicama iz drevnih tekstova. Nekadašnji Amentet, zagrobni svijet, postao je amentu, naziv za Pakao egipatskih kršæana. Taj Pakao je bio podijeljen na dvanaest dijelova, baš kao i svijet tame kroz koji se moralo proæi prije izlaska pred Ozirisa. Veliki broj imena anðela je izveden od egipatskih ili heleniziranih egipatskih imena koja nalazimo na drevnim papirusima.

(nastavlja se)


Egipatska knjiga živih ( I dio )
Uvodni dio - sjeæanje


Èovjekova želja za pobjedom nad smræu uslovila je razvoj mnoštva uèenja o naèinima ostvarivanja vjeènog postojanja. Jedno od najstarijih i najinteresantnijih uèenja potjeèe iz civilizacije Egipta – civilizacije slobodnog uma.
Naslov ovog rada s razlogom nosi ime Knjiga živih. Naime, egipatska religija , a time i egipatski èovjek, nije poznavala smrt u onom obliku u kojem je mi danas poznajemo. Moæ njihovog razuma, njihova svijest bila je na višedimenzionalnom nivou. Bitna je bila duša. Duša kao ona koja vjeèno živi, ona koja teži ka spoznaji, ona koja jeste.
Kako je "Knjiga mrtvih" bila obavezni dio pogrebne opreme tokom skoro dva milenija, saèuvan je znatan broj primjeraka, ali ne postoje dva identièna. Broj poglavlja (kazivanja) i njihov redoslijed nisu nikada bili strogo odreðeni, pa tako "Knjiga mrtvih" nije uspjela da postane cjelovito, upotpunjeno djelo, da bi se s pravom mogla nazvati knjigom. S druge strane, "Knjiga mrtvih" je posveæena vjeènom životu i kako se sama smrt jedva i pominje, knjigu bismo mogli nazvati "Knjiga živih" jer su Egipæani svoje pokojnike najèešæe nazivali vjeèno živima. Osim toga, i sami Egipæani su je nazivali "Kazivanja o izlasku danju", što nama, razumljivo, ne govori mnogo, a vjerovatno ni prosjeèni stanovnik drevnog Egipta nije znao šta zapravo oznaèava taj naziv. Egiptaski naziv pert em hru, razlièito je prevoðen i teško je reæi koji je od tih prevoda najbliži onom znaèenju koje su Egipæani smatrali ispravnim. Da li pert em hru oznaèava prikazivanje u svjetlu, uzdizanje po danu ili izlazak iz dana, zaista nije moguæe precizno odrediti. Valja znati da se pert em (u znaèenju izlaska iz, ili pojavljivanja) najèešæe odnosi na bogove i oznaèava njihovo pojavljivanje ili izlaženje iz svetilišta, pa bi se moglo reæi da pert em ima znaèenje božanskog otjelovljenja.

Kultiviranog èovjeka, dok prouèava èuda kreacija oko njega, trag vodi nazad kroz mnoštvo sekundarnih uzroka do jednog, velikog, Prvog Uzroka, a s time stiže i vjerovanje u Jednog Nedjeljivog Boga; osjeæa se više sigurnim u istinu svog bivstva u proporciji ka jednostavnosti do koje ga ona vodi. S druge strane, znatiželjan ali nefilozofski èovjek, u djetinjstvu svijeta gdje je zabilježio nekolicinu razlièitih sekundarnih uzroka koji su proizveli sve efekte koji se sreæu s njegovim èulima, vjerovatno ne bi gledao odnosno istraživao dalje; on tu dolazi do vjerovanja u mnoštvo bogova.

Prouèavanjem ostataka maternje religijske književnosti antièkog Egipta dolazimo do spoznaje da je vjera u magiju, odnosno u moæ magijskih imena, èini, èarolija, formula, slika, figura, amuleta te obreda, odigrala važnu ulogu u egipatskoj religiji.
Egipatska magija dolazi iz vremena kada su predinastièki i predhistorijski stanovnici Egipta vjerovali da su Zemlja, podzemni svijet, zrak i nebo bili naseljeni bezbrojnim biæima, vidljivim i nevidljivim, za koje se smatralo da su prijateljski ili neprijateljski raspoloženi prema èovjeku ravnajuæi se prema djelovanju prirode, kojom se pretpostavljalo da upravljaju.
U prirodi i osobinama, ova biæa su bila uèena od strane primitivnog èovjeka da što više lièe na njega te da prisvoje svu ljudsku strast, emocije, slabosti i defekte; a glavni cilj magije bio je davanje uzvišenosti èovjeku nad tim biæima.
Magija knjige živih leži u molitvama i uputstvima koja pokojniku treba da omoguæe savladavanje svih teškoæa na putu do vjeènosti.
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60879

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
EGIPATSKA MITOLOGIJA
1. MIT

• u bajci, pjesmi i sl. izražena tvorevina predznanstvenog i fantazijom prožetog (obično magično-religionznog) mišljenja, kojom narod na primitivnom stupnju razvitka objašnjava postanak prirodnih bića i pojava


2. MITOLOGIJA

• skup mitova i legendi o božanstvima, polubogovima i herojima određene etničke skupine
• znanost, koja sistemski sakuplja i proučava sadržaj, oblik, značenje i podrijetlo mitova
• s obzirom na tematiku, mitologija obuhvaća legende o djelima bogova, polubogova i heroja, mitove o vječnoj borbi između svjetla i tmine


3. EGIPTOLOGIJA

• nauka koja proučava jezik, kulturu i starine starog Egipta
• počinje krajem XIX. st i u bliskoj su vezi sa dešifriranjem hijeroglifa (uzgred budi rečeno, prvi ih je dešifrirao Francuz J.F. Champolin)
• poznati egiptolozi: A. Mariette, H. Brugsch, J. Dumischen, G. Maspero...
posebno zaslužan za istraživanje prethistorije• J. J. Morgan  doba Egipta
posebno zaslužan za proučavanje starog egipatskog• A. Erman  jezika


4. EGIPATSKA MITOLOGIJA

• prema egipatskoj mitologiji, u središtu stoji sunčano bogatsvo (Ra), a postoji još i niz drugih božanstava (Ptah, Horus, Set, Oziris...)
• vjerovanje u prekogrobni život  balzamiranje mrtvaca; mumije
• kult mrtvih dovodi do gradnje velikih faraonskih grobnica, pa se u vezi hramova i grobnica razvija i likovna umjetnost (kipovi, reljefi)
• grade se i monumentalne piramide, a mrtvace se pokapa sa zlatom i ostalim blagom uz velike rituale
• najvažnija stvar u egipatskoj mitlogiji je vjerovanje u život poslije smrti – čak su se i za života pripremali za to


Egipatska mitologija, sa svojim brojnim spominjanjima prirodnih pojava i prirodnih božanstava, odražava jedinstven egipatski geografski i prostorni kontekst i posvemašnju ovisnot zemlje o dvjema životodavnim silama – rijeci Nilu i toplini Sunca. Dolina Nila, u vrijeme nastajanja egipatske historije izdvojena od provala naroda i vanjskih utjecaja, bila je kolijevkom jedinstvene civilizacije. Mitovi su se javili u sredini u kojoj su vladale snažne suprotnosti, što je Egipćanima neprestano podsjećalo na naporednost života i smrti.

Tijekom više od 3000 godina civilizacija Egipćana – njezina temeljna poimanja, političke ustanove, vjerski i umjetnički oblici – nije se bitno mijenjala. Najznačajnija razdoblja su: Stara, Srednja i Nova Država. Nakon slabljenja nove države počinje postupno slabljenje Egipta.

Religija je bila duboko ukorijenjena u povijesnom razvoju zemlje. Egipat se sastojao od mnogo odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno božanstvo., a 3100. g. pr. Kr. nekoć lokalna božanstva Sjevera i Juga su se ujedinila u državni Panteon.

Mitovi o postanku

Razvila su se tri značajna vjerska središta: Heliopolis, Memfis i Hermopolis, i bila su tri mita o postanku svijeta.


Kult Sunca

U razdoblju Stare države razvio se službeni Kult Sunca. Sa slabljenjem kraljevske moći Kult Sunca je oslabio, Raov je je utjecaj bio velik, kojeg je kasnije Oziris oslabio.
Kasnije je «stvoren» veliki državni bog Amon-Ra.
Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevskim i državnim kultom.


Kraljevi i Svećenici

Hram se nije smatrao mjestom zajedničkoh obožavanja, već Kućom kip. Svećenicima je bio zadatak da obavljaju određene obrede za bogove i u pojedinim prilikama za preminule te za kraljeve proglašene bogovima.

Na bogove se gledalo kao na bića sa ljudskim potrebama: trebala im je hrana, piće, odjeća, odmor... a sve im je to pružano u hramovima tijekom dnevnih obreda. Prizori obreda mogu se vidjeti i danas jer ukrašavaju zidove hramova.

Teoretski, samo se kralj mogao približiti bogu, a vjerovalo se da je svaki kralj sin svoje majke, Velike kraljevske supruge, po volji vrhovnoh državnog boga. No, svaki je svećenik obavljao dnevne obrede.

Kako se dnevno obavljanje obreda za bogove temeljilo na pojmu razmjene, to se vjerovalo da ono osigurava kraljevu pobjedu nad neprijateljima.


Otok postanka

Vjeruje se da se tu bog prvi put pojavio na Zemlji i sagrađen mu je zaklon od trstike. Kasnije se nadogradio.

Prvotno svetište bila je koliba koja je predstavljala priprost zaklon za kultnu statuu.


Mitovi i svetkovine

Izuzev mitologije koja opsiuje porijeklo hramova, razvile su se različite pripovijesti u vezi sa svetkovinama priređenim u čast bogova.


Rođenje i sudbina

Mitovi o osobnim božanstvima nisu tako slikoviti. Bilo je božanstava koja su se natjecala u sudbinu pojedinaca (Shai, Meškent, Renenet...)


Pobjeda smrti

Iako su rođenje i s njime povezane opasnosti predstavljali polje brojne magijske i relogiozne djelatnosti, egipatsku svijest je najviše zaokupljala smrt.

Na smrt se gledalo kao na prekid života, prepreku preko koje čovjek mora prijeći da bi dosegao vječnost.

S razvojem izuzetno profinjenog i složenog društva, poglavari ranih zajednica pokapani su u razrađenije groboe od narednih opeka koji su bogato opremani.

Razvilo se vjerovanje da tijelo pojedicna treba sačuvati nakon smrti. Kada bi Kralj umro on bi išao do svog oca Ra-a, boga Sunca, a njegova piramida se smatralo uzletištem ili nekom vrstom kraljeva pristupa na Nebo.

Pokušaji svećenika da usklade i osmisle različita poimanja zgrobnog života nikad nisu polučili posvemašnjim uspjehom, niti su bili naširoko prihvaćeni.
Sudnji dan

Nakon što bi pogrebni odredi bili uspješno dovršeni, pokojnik bi se pojavio pred sudom ispred 42 božja prisjednika, pred mnogim drugim bogovima i Ozirisom, velikim Suncem podzemlja. Potvrdio bi čistoću svoje duše i «ispovijedio se».

Ako je potrebno, on će pokušati i prevariti bogove samo da postigne taj cilj. Nakon toga uslijedio je drugi dio suđenja, gdje bi se srce pokojnika stavljalo na jedan dio vage, a pero, simbol božice istine i pravednosti, na drugi dio vage. Ako bi bilo izjednačeno, pokojnik se proglašavao čistim od grijeha.


Ubojstvo Ozirisa

Oziris je bio oženjen Izidom, bio je čovječan kralj, dobar i mudar vladar, koji je Egipćanima dobio znanja iz poljodjelstva i unaprijedio umjestnost i zanate.

Set je bio ljubomoran na Ozirisa, pozvao ga na svečani ručak, a za nagradu svi gosti su lijegali u škrinju. No, kada je Oziris došao na red, i stao u nju, Setovi suučesnici zatvore škrinju, te ga baciše u rijeku.. Putujući mnogo milja, škrinja je na poslijetku doplovila u Biblos, na feničkoj obali.

Izida je krenula na put o potragu za mužem, pronašla ga u Biblosu, te vratila ga natrag u Egipat. Posthumno je zažela sina sa njim, međutim i dalje jos je prijetila opasnost od Set-a. Uz pomoć Neftis, sestre Ozirisa, uskrsunla je Ozirisa.

Kasnije se rodio Horus, koji se kasnije osvećuje Setu i ubija ga.

Na koncu Ozirisu je oprošteno svako zlo i vraćen je u život, ali ne kao živući kralj, već u novoj ulozi kralja i suca martvima u podzemnom svijetu.
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60880

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
Ankh - Simbol života
Ankh se definiše kao „Simbolicno prikazivanje fizickog i vjecnog života. Poznat je kao „originalni krst“ i to je veoma mocan simbol koji je prvi put stvoren u Starom Egiptu.
Za Ankh je opšte poznato da znaci „život“ na jeziku drevnih Kemeta. Ankh je takode simbol za moc stvaranja života, kao i održanja tog istog života. Takode usko je povezan sa vodom (za koju su stari Egipcani smatrali da regeneriše život), vazduhom, Suncem, kao i sa bogovima koji su cesto prikazivani sa Ankhom u ruci. I egipcanski kralj je usko povezan sa Ankhom koji su mu dali bogovi kako bi cuvo život svog naroda. Ovo se može vidjeti na slici kralja Senvorseta koji drži dva Ankha na grudima. Pronadeni su i neki primjerci koji su radeni od metala, gline i drveta. Obicno je nošen kao amajlija da produži život živim bicima i stavljan na mumijama da bi se vratila enegrija uskrsnutom duhu. Ankh je simbolizovao vjecni život i besmrtnost svakom ko ga je imao. To je talisman koji od zlih sila i propadanja štiti onoga koji ga nosi.
Omca Ankha je povezana sa Izisom i Ozirisom u ranom dinastijskom periodu. Ona predstavlja ženski dio ili „Matericu“, dok izduženi dio predstavlja muškost „Penis“. Ova dva dijela su spojena i tako cine život. Zbog ove mocne veze, Ankh je korišten u mnogim religijskim ritualima ukljucujuci kraljevstvo. U Tutankamonovoj grobnici je kao glavni predmet pronaden upravo Ankh. Krug predstavlja vjecni život a krst ispod – materijalnu ravan. Drugo ime za Ankh je „Crux Ansata“. Obicno je stavljan na nosu mrtvih kraljeva od strane bogova da predstavi dah života koji je dat u drugom životu. Ankh se takode poredi sa kljucem za vjecni život poslije smrti. Uticaj Ankha se može osjetiti u svim dinastijskim periodima, a pogotovo u periodu slave hrišcana Koptika. Moc koju posjeduje Ankh zavisi takode i od boga koji ga drži u ruci. Lijevo na slici boga Anubisa Ankh je cuvar mrtvih.
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60899

  • popivoda
  • ( User )
  • popivoda's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 1473
  • Karma: 0
Ankh je solarni krst.
Btw, shto ne spomenu R.A. Swallera de Lubich-a?
Grotovski i Stanislavski
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60903

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
Eh,iz tehnickih razloga,imam neke tekstove na engleskom,pa me mrzelo da kucam i prevodim,ovako mi je bilo brze samo da ih ubacim,a naravno,tema je i otvorena da svako moze da doda jos nesto.

Evo jos nesto:
Misterija "Prokletsva grobnica" je resena. Zaista se dugo nije znalo kako prokletsva deluju,i zasto istrazivaci umiru neposredno posle otkrica grobnica. Krivac je gljivica Aspergillus i Aspergillus niger koja nije tako opasna u manjim kolicinama,dok,naprotiv,u vecim moze izazvati tesku upalu pluca i smrt nakon dva meseca. Doticni mikroorganizmi spadaju u anaerobne (kojima nije potreban vazduh da bi opstale),tako da su se jako puno razmnozile i kad su istrazivaci usli u grobnice,jednostavno su ih udahnuli i neki od njih kasnije umrli.
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.

Re: Egipat-religija,mitovi I Magija 8 years 5 months ago #60905

  • Akkasha
  • ( User )
  • Akkasha's Avatar
  • OFFLINE
  • Cyberian
  • Posts: 305
  • Karma: 0
Molim dodajte nesto! Otvorila sam ovu tremu jer me jako zanima,a iskreno,i ne znam mnogo vise nego sto sam napisala.
"NI?TA U ?IVOTU NE UVESELJAVA TAKO KAO KAD NAS GA?AJU,PA PROMA?E"
The administrator has disabled public write access.
  • Page:
  • 1
  • 2
Time to create page: 0.133 seconds